Sara Klimoska: Jedini način da budeš dobar je da bežiš iz zone komfora

Sara Klimoska: Jedini način da budeš dobar je da bežiš iz zone komfora

 Ovogodišnji FEST pored brojnih značajki i divnih filmova od kojih se posebno izdvaja Otac Srdana Golubovića, pamtiću i po otkriću glumice Sare Klimoske. Impresivnom glumom u sjajnom filmu Vrba Milča Mančevskog ostavila je na mene nesvakidašnje jak utisak i učinila ono što je za filmsku igru najvažnije: verovao sam joj do poslednjeg kadra, verovao da je ona žena, čiji lik tumači. Ono što sam video, bila je umetnost. E, to je bila gluma. To je bila definicija autentičnosti. A ovo je intervju sa Sarom Klimoskom. Razgovarao: Tadija Čaluković


Šta je za vas umetnost?

- Mogu vam reći šta je za mene dobra umetnost. Ona koja provocira društvo i otvara nova pitanja i nove prostore za razmišljanje i stvaranje. Ona koja te tera da se preispituješ  i nudi duboko emocionalno iskustvo.

Film Vrba sačinjava spoj najboljih filmskih elemenata iz zapadnih i istočnih kinematografija. Koje kinematografije su vama lično najvažnije, koje pratite i zbog čega?

- Po mom mišljenju, savremena kinematografija nije uslovljena lokacijom. Zbog toga što danas većina ljudi u svetu ima pristup filmu, estetika filma više nije regionalno prepoznata. Pored Vrbe, možemo uzeti za primer i Parazit. Azijski film sa američkom strukturom i verovatno ovaj spoj stila i sadržaja doneo mu je takva priznanja. Dakle, dobar film je dobar film, bez obzira odakle dolazi.

Na koji način Milčo Mančevski pristupa radu sa glumcima? Kako izgleda njegov metod?

- Ono što je najdragocenije kod Milča je da on veruje u glumce i samim tim im daje slobodu da osete i tumače lik koji igraju znajući tačno kako da nas usmeri u pravom smeru. Milčo je odličan scenarista, kao i reditelj. Precizno piše i njegovi likovi su pravi izazov za igru.


 Koji su najvažniji sastojci koje film ili serija moraju da imaju da bi za vas to ostvarenje bilo odlično?

- Mislim da se dobar film ne može dogoditi bez dobrog scenarija i dobre glume. Ali svakako postoje mnogi drugi faktori koji utiču na stvaranje. Zavisi od toga koliko ekipa veruje u film i koliko ljudi koji rade veruju jedni drugima. Ali snimiti film je vrlo teško. Ponekad cela ekipa može da zavisi od trenutnog vremena, nečega što se ne može kontrolisati. Dakle, bukvalno svaki komad mora biti na mestu da bi se film stvorio.


Koje glumačko pravilo je vama najdragocenije?

- Uvek se igrajte sa partnerom, nikako za sebe. Tek tada možete raditi dobro.

 Poziv koje rediteljke/reditelja priželjkujete?

- Biću malo ambiciozna. Jogros Lantimos, Andrej  Zvjagincev , Nadine Labaki, Bong Džo Ho, Kler Denis, Lars fon Trir, Miroslav Terzić... i još mnogo drugih.

Može li film da utiče na promene u društvu?

-
Film ima tu prednost što je najpopularnija umetnost od svih i stoga je odgovoran za viziju društva koju projektuje. Film ima moć da utiče na društvo emancipatorski, ali nažalost, često se zloupotrebljava njegova moć i komercijalizuje se.
 

Između ostalog, sarađivali ste i sa Natašom Ninković i Vesnom Trivalić. Šta ste naučili od njih dve?

- Uvek puno naučite od iskusnih glumaca na setu. Fascinirana sam njihovom pristupu radu. I da nakon toliko filmova iza njih, još uvek proživljavaju svoje likove kao nove, a da ne potcenjuju ono što rade.

 Vrba je skladno i znalački ukomponovan film, fascinantno strukturiran, koji krase sjajno odigrane uloge na čelu sa vama. Film koji je autentičan do vrhunca. Emotivno, istinito bioskopsko iskustvo koje odiše ljudskošću. Pošto je film kolektivna umetnost pitaću vas: kako ste uspeli da napravite tako dobar film? U čemu je tajna?

- Kao što sam već napomenula, svi smo verovali Milču i on u nas. Svi smo verovali u film i naporno smo radili i dali sve od sebe.

Jedan od najboljih profesora glume u istoriji jugoslovenskog glumišta Vladimir Jevtović je insistirao na tome da je, kako je on voleo da kaže: partner subdina svakog glumca, te da je
 gluma  zapravo ono nevidljivo što se dešava između dvoje glumaca u kadru ili na sceni. Da li se slažete s tim? I koja je vaša definicija glume?

- Potpuno se slažem sa profesorom. Samo ta energija koja se može postići sa partnerom/partnerima na sceni čini glumačku igru dobrom ili lošom, ali tu energiju možemo postići samo iskrenošću. Samo uz iskrenu igru među partnerima i iskrenost prema publici.

Film Vrba bavi se i temom religije i sujeverja. Prema nekim teorijama – gluma je oblik komunikacije sa Bogom. Iako ste rekli da niste religiozni, da li ste nekada razmišljali o duhovnoj strani vaše profesije?

- Nisam naišla na teoriju koja kaže da je gluma oblik komunikacije s Bogom, ali stvarno me zanima da je istražim. Po mom mišljenju, gluma je komunikacija sa sobom, sa onim što je najdublje. Kopanje po našim iskustvima i ranama. Za neke to može biti spiritualni i duhovni čin, a po mom mišljenju to je samo pitanje u svom postojanju.

Zabeležili ste bitne uloge i u pozorištu. Da li se, iz vašeg ugla,  razlikuju pozorišna i filmska gluma? I u kojoj meri?

- Najveća razlika između pozorišne i filmske igre  je u tome što pozorište nudi veći spektar različitih načina igranja i zavisi od reakcije publike u tom određenom trenutku. Film često traži naturalizam i svest o kameri.

Kakav utisak je na vas ostavio FEST?

- Mnogo mi je drago što sam imala priliku da prisustvujem ovogodišnjem FEST-u i da imam film u glavnom takmičarskom programu. Fest je stari festival u Beogradu koji je uvek imao dobar izbor filmova i puno mi  znači da sam bila deo toga.

I za kraj, iako ste i vi mladi, šta biste poručili mladima koji imaju ambicije da se bave glumom?

- Poručila bih im da je jedini način da se bavite ovom profesijom da to zaista želite iz dna srca. To uopšte nije lako jer jedini način da budeš dobar je da bežiš iz zone komfora čitavog svog života. Ali postoji prednost. Ova profesija te podstiče da svakodnevno radiš, rasteš emocionalno i mentalno kao osoba.