MUHAMED HADŽOVIĆ: LJUDI VOLE DA IM SE PRIČAJU PRIČE, TO JE NEODVOJIVO OD ČOVJEKA

Muhamed Hadžović je jedan od najboljih glumaca na ovim prostorima.
I jedan od mojih najdražih.
Rođen je 16. jula 1984. u Sarajevu u Bosni i Hercegovini. Кroz karijeru je sarađivao sa vodećim regionalnim i evropskim rediteljima, igrao je u više od 20 filmova i 30 pozorišnih predstava širom Bosne i Hercegovine, regiona i Evrope.
Muhamed Hadžović, nepatvoreni je zastupnik i predstavnik ispravnosti. U svetu u kome dominira sve suprotno. Ipak, postoji zaista nešto neobjašnjivo u njegovom glumačkom sistemu što vas razoruža, šarmira, probudi, pogodi, otrezni i ubedi u ideju da nas samo istina može spasiti.
Ovo je za mene poseban intervju. Jedan od najpoučnijih. Jedan od najiskrenijih. Zato gledajte sve u čemu igra Muhamed Hadžović. Jer, on promoviše sve što nam nedostaje. I naravno, pročitajte intervju. 

Razgovarao: Tadija Čaluković
______________________________________________ 

Slovenački pisac Jurij Hudolin napisao je:,,Emocija je najdragocenija dama ljudske mentalne arhitekture’’. Vašu izuzetno autentičnu glumu odlikuje direktan prenos najiskrenijih emocija na publiku. Ima li uopšte umetnosti bez emocije?

- Hajdemo da zavirimo u srž riječi emocija. 'Motere' prevod sa latinskog što znači 'kretati se'. Vrlo važna stvar kada je umjetnost u pitanju i život uopšte. Jer kretati se možemo samo unutar vremena, hoću reći da je gluma vremensko-prostorna umjetnost.  Dakle, emocije su sklad vremena i prostora, a kako glagoli označavaju i stanje izmedju ostalog, ona (gluma) mora biti aktivna, a nikako pasivna čak i kada je pasivnost u pitanju. Dakle ne postoji ništa bez emocija prateći ovu logiku stvari u užem smislu. Ni umjetnost ni poimanje života.

Koja je Vaša životna definicija glume? Ili naprosto, šta je za Vas gluma?

- Gluma je istinita reakcija na fiktivne okolnosti, na određenom mjestu u određeno vrijeme.
Dobar glumac je dobar 'provodnik', a loš glumac je 'otpornik' za priču koju pričamo na sceni, filmu ili bilo kojoj platformi gdje se angažuje glumac. Svaki put kad se desi 'kuršlus' znači da smo došli na neki otpor. Koji može biti ponukan sitnim interesima kao što su samodopadljivost, trema, forma, i mnogi drugi trivijalni razlozi.

Koje najvažnije karakteristike mora da ima film ili serija da bi za Vas to ostvarenje bilo odlično?

- Mora se ticati ljudi koji to rade, želja i potreba za pričanjem priče nesumnjivo izaziva pažnju od stolara pa do mašinovođe, jer je to stvar ljudske prirode. To je Šekspirova publika... 2% ljudi koji su rekli da Šekspir valja su bili pismeni, a 98% nepismeni. 
Ljudi vole da im se pričaju priče. To je neodvojivo od čovjeka. 

Kakav je Vaš stav o Jugoslaviji?

- 'Bila jednom jedna zemlja...'

Ko su za Vas danas najveći umetnici sedme umetnosti u svetskim okvirima?

- Ja lično volim i cijenim rad Christopher Nolana, koji je u potrazi za nečim što još nismo vidjeli očima i čuli uhom. Dakle nije riječ o sintetici već o organskom istraživanju.

Može li film da utiče na promene u društvu?

- Naravno da ne. Jer kako će svijet koji  'stvaramo'  vršiti utjecaj na ovaj u kojem živimo?! Moguće je samo obratno. Na žalost, ali ako se pomirimo sa tom činjenicom filmovi i umjetnost će nam biti čišći. Biće lišeni suvišnih potreba koje su intelektualnog karaktera. Oslobodit ćemo se frigidnosti i kalkulacije. I doći na čistu umjetnost.

Ima li kvalitetnog filma bez sjajnog scenarija?

- Definitivno nema. Ako podrazrmijevamo pod pojmom film istu stvar. Danas se svašta naziva filmom. Ništa bez dobre priče.

,,
Dakle ne postoji ništa bez emocija prateći ovu logiku stvari u užem smislu. Ni umjetnost ni poimanje života.
________________________

Kakav je položaj bh. kinematografije u svetu?

- Mi smo imali jedan dobar val, krenuli smo nepretenciozno, lokalno, i onda je to lokalno postalo globalno. To je redoslijed koji mora biti posložen da bi nešto uopšte bilo globalno mora prije svega biti lokalno. Danas zbog političke situacije kako u našoj zemlji tako i u regionu umjetnost se izjednačava sa estradom. I to je nivo sa kojeg nas posmatraju ljudi koji se pitaju za tako bitne stvari. Ali ne plašim se ja za glumu, gluma je 'preživjela' i one strašne replike kraljeva iz crtanih filmova: 'Odruuubite mu glavuuu'. (smeh)

Al Paćino kaže da se najviše pripremao za ulogu u filmu ,,Bobi Dirflild’’ i da je tada bio najuzbuđeniji. U kojoj ulozi je Vama najviše rastao adrenalin?

- Pa biću iskren, radio sam u Danskoj seriju koju je producirao Adam Price, ''Below the Surface'' igrao sam lik koji se u seriji zove Charli. I to je formacijski kod u jednoj takvoj vojnoj jedinici.
Bio sam na vojnoj obuci specijalnih jedinica, intenzivna obuka, bez ikakvih safe beckup-a. To je bilo ekstremno uzbudljivo i opasno. Snimanje je trajalo nekih sedam mjeseci. Prosto sam uživao u iscrpljujućem radu.

Kog glumca, a koju glumicu iz regiona najviše cenite?

- Ja volim pokojnu Nadu Đurevsku, sa njom sam radio i svoju prvu profesionalnu predstavu. A od glumaca Bekim Fehmiu me oduševio u filmu 'Skupljači perja' Aleksandra Petrovića.

A kog reditelja i rediteljku?

- Pjer Žalica i Aida Begić.

U vremenu u kom se na svakom koraku govori o padu koncentracije i u kom se ljudi odlučuju za kraće forme i sadržaje, serije koje zahtevaju kontinuirano gledanje nadjačavaju film. Čini se da su serije budućnost sedme umetnosti, ali i sadašnjost. Kako Vi komentarišete ovaj fenomen? Zašto je to tako?

- To nije ništa neobično, autori su samo izvođači radova, i nemamo autorsku slobodu, danas final cut ima televizija. Na neki način to može biti i izazov za glumca da ostvari kontinuitet lika koji ne može ostvariti na filmu ili u pozorištu. Dakle treba učiti, pratiti ritam vremena, a ostati sebi dosljedan.

,,
Jer kako će svijet koji  'stvaramo'  vršiti utjecaj na ovaj u kojem živimo?! Moguće je samo obratno. Na žalost, ali ako se pomirimo sa tom činjenicom filmovi i umjetnost će nam biti čišći. Biće lišeni suvišnih potreba koje su intelektualnog karaktera. Oslobodit ćemo se frigidnosti i kalkulacije. I doći na čistu umjetnost.
___________________________

Šta biste poručili mladima koji imaju ambicije da se bave glumom?
,,

Ovo je najteže pitanje.
Poručio bih im da tragaju za istinom u svakom kadru ili u svakoj sceni koju rade. I neka svaka scena bude kao zadnja scena u životu.
________________________________