Mihovil Rismondo: Sjekira
Sjekira
Mihovil Rismondo
Negdje tamo u Slavoniji ima to jedno selo i u tom selu
Ima ta jedna kuća i u toj kući ima ta jedna baba
I ta baba diže se svako jutro oko 4
I prvo što napravi je da pojede malo sira
Namaže malo paštete na kruh
I tako to
Ona te neke stvari stavi na kruh i pojede, jel
I onda je ona na nogama do 8 navečer
Jer ima puno poslova koje treba napraviti
Jer tamo po selima ima puno toga za obaviti jel
Nahraniti životinje...
Nacijepati drva sjekirom...
Jebi me ako znam šta sve radi.
Al pretpostavljam,
Ja sam na kraju krajeva dečko iz grada koji
U osam ujutro kad se ona diže, dolazim kući iz izlaska.
I ne znam šta sve ima na selu, al se puno radi.
Uglavnom.
Kad se vratim kući, povučem se u sobu i ako bog da zaspim
Ako ne
Onda sam budan i ne mogu spavati narednih pet sati
I onda kad zaspim
Spavam do 8 navečer
I kad ustanem obično odem prvo pojesti nešto
U to vrijeme moja majka je već odavno na nogama, recimo ne od 4
Al od 6 ujutro
Napravila je ručak,
A sad i večeru,
Prošetala psa već tri puta,
Pročitala i ocijenila radove svojih učenika
I obavila jedno tri online sastanka, bezbroj poslovnih poziva,
I svega ostaloga
I sad je vrijeme za njeno kreativno djelovanje
Pa slika u dnevnom boravku na stolu
I sad dok ona slika
Ja ulazim unutra i tražim hrane i žderem
I onda joj kažem da sam sjeban totalno
I ona mi kaže da je to logično obzirom na vrijeme kad sam ustao
I ja joj kažem da ona to ne razumije totalno i
Kažem joj da sam suicidalan
I slične grozne stvari
I začudo za svaku od tih stvari imam neko jebeno opravdanje
Kao suicidalan sam nepopravljivo,
Nema tu puno razgovora
To su više ko neki moji monolozi usmjereni prema njoj
A ona mi onda kaže da postoji to jedno polumitološko biće u
Jednoj izgubljenoj Slavoniji
U selu
Gdje žive vile i patuljci,
A to biće zove se baba
I ta baba diže se u četiri ujutro
Svaki dan
Da namaže paštete na kruh
Da pojede malo sira
I da se spremi za radni dan koji će trajati do osam sati navečer
Tokom kojeg će hraniti životinje
Musti krave
I cijepati drva sjekirom
Zalijevati cvijeće
I uređivati vrt
Brati plodove sa stabala
Povaditi nešto krumpira iz zemlje
I
Sad ja koji sam se zalijevao alkoholom do osam ujutro, koji sam se uneređivao i potukao jedno dvaput u toj noći,
Slušam majku kako priča da bi trebao otić na selo
I vidjet šta je pravi život
A ne ovako
Kad mi je hrana uvijek spremna
Frižider pun
Kad dobivam džeparac i sve od nje
Kad me ona skuplja autom u sitne noćne sate
Kad je ona uvijek tu za mene
A ja si onda obično mislim kako bi bilo dobro otići na to selo
I kako bi volio otići na to selo
I onda se probuditi to jedno jutro u 4
Namazat paštete na kruh i pojest malo sira
Pa otić cijepat drva s onom sjekirom,
Pa radit sve te poslove oko životinja,
Brat cvijeće i vadit krumpire i uređivat vrt,
Bavit se sa životinjama i svim ostalim,
Ne znam s čim sve, jebi me ako znam
Ja sam dečko iz grada i ne znam što sve se na selu radi,
Al znam da bi volio otić na to selo da si
Zakucam onu debelu sjekiru za drva u frontalni korteks.