MIHOVIL RISMONDO 091 4689 ***
MIHOVIL RISMONDO
091 4689 ***
hej
prošlo je dugo
previše
rekla si
bolje je da se ne čujemo
da te ne gledam
ionako me boli
želim da me pustiš na miru
da budem sretna
znam
znam sve to
ali ja sam u zgu a ti na pagu
s njim
sigurna i sretna.
drago mi je da je tako
da imaš nekog
ko te čuva i pazi i
kom je stalo
il kako se to već kaže
ne ne stvarno to je to
nije dosada
nisam napaljen
nije me pukla neka tuga
nisam depresivan
stvarno ovo nisu takve poruke
odavno nisam takav
drago mi je da nisi sama
samo sam te sanjao zadnjih dana
i mislio na tebe.
puno, puno.
i nešto me zaboljelo jako, nešto što nisam vidio
ni čuo.
nisam se ni pripremio
ni znao šta je to
i…
ti znaš o čemu pričam
ti znaš da takve stvari bole jače od bilo kakvih rana.
Samo ja na to još nisam bio spreman…
došlo je samo od sebe
nepozvano neizazvano ružno i crno i
htio sam ti se javiti
reći hej
kao ti meni nekad davno.
obično nije tako obično me ne boli
stvarno - obično se držim okej, i mislim o tebi rijetko, možda nikad, možda te nekad sanjam - ne ako ne moram
obično, a ti ne pitaš kako je obično
ali obično sam okej
ovih dana sam mislio na tebe
i sjetio se tih tvojih poruka
'hej
kako si?
javi se ak os pricat:)'
kad si se vratila iz praga ili od nekud
nakon šta nismo pričali mjesecima
i kad bi vidio to hej
ja bi znao da ti falim
da bi me htjela vidjeti
da bi se htjela družiti
da ti je bar toliko dosadno
da me želiš čuti. vidjeti. znati nešto o meni. možda samo seks. možda samo kava. možda samo đoka.
ovo nije takav hej
ja te ne želim čuti
ne treba mi seks
ne tražim ništa
meni je samo drago da nisi sama
da nema crnine nego
da si sretna
da ti je lijepo.
da se kupaš u moru po noći
i onda odlaziš gore na balkon
slušaš naše pjesme i piješ do jutra i zaspiš oko pola tri
sretna s mojim prijateljima i bratom srbinom.
još uvijek slušam tvoje cajke znaš
ti si me navukla na njih
jebeš ga moja stara ti to neće oprostit nikad
al slušam ih
sjećaš se šta si rekla
dobro je to
ima harmonike
al ima i električne gitare.
koja jebena logika
jer ja kao slušam rock pa onda
i evo me sad
derem dinču pet godina kasnije
to čak i nisu neke jake caje
'slatka gaduro, ko ti krevet greje
noć mi se u lice unosi i smeje'
oprosti
zapeo sam valjda u svojim mislima i našim pjesmama znaš da me ponesu.
kad se sjetim toga dođe mi da razbijem nešto
čak i sad
pogotovo sad
u karanteni
dođe mi da dernem ovaj laptop i zavalim ga u prozor
i urlam bajagu i dinču i brata sinana s prozora
i porazbijam ostalo staklo u kući.
a ovdje ti je ionako sve histerično
ne može se vanka
nema mojih oni su s tobom
i nema tebe ti si na pagu
i tiho je jer sam sam
jebiga izolacija
i ljudi su ozbiljni
niko ne pleše ko na pagu
gore na balkonu
niko ne pije
po novom ne bi trebo ni ja.
jel znaš da sam se otišo liječit
presjeklo me nedavno, došli mi ljudi u bolnici i rekli da nemrem više tak.
srce mi navodno preskače hahahah
jel se vi drogirate trebate stat s tim i s alkoholom
kažu da me sjebala dasina
i cuga
i da bi moglo bit uskoro kritično
jel vama to smješno
ljubavi
ljubavi znam da te ne bih više smio tako zvati
al ti se davno prestala čitati
pa onda
ko ga jebe ljubavi
nego jel vama to smješno
šta jel mi smješno
jebite si mater doktori
jel tako?
kakvo preskakanje?
kakvi kurci palci?
mi ne bi stali tu
ti i ja nikad nismo stali
(mada si mi na kraju govorila da bi mogao stat na loptu - ja znam da si se samo šalila) jer mi smo
derali šta smo stigli
kad smo stigli
gdje smo stigli.
mene nije sjebala cuga
kakva cuga? cuga može sjebati pičkice i ekipu koja se ne zna nositi s time jel tako
sjebala me dosada!
pljeskanje u osam
glupe pjesme
spavanje u devet
i to što nema caji
i to što sam sjebao pag
i to što je sve zakurac.
i to što ovdje nemam nikog
i to što si me stavila u karantenu prije pet godina.
hej moja mater ti neće oprostiti za cajke
jer sam se upravo napio ko zvijer
i pjevam 'bože! ti mene zoveš na piće!'
i to se ponavlja
prije sam bio čudan sad me niko ne vidi
osim matere
jer nešto tu i tamo ode u pičku materinu.
to joj se baš i ne sviđa.
ona i dan danas pripisuje stvari tebi.
al napio sam se jer
zadnjih dana sam nešto tipkao
dve-tri priče napisao
pa se ohrabrio.
prije četvrte
reko sam sebi da je došlo i to
sad ću ti dati glas:
pjevat ćemo skupa opet.
bajaga, dinča, sinan:
ekipa s paga.
i od petka do sad nula bodova
jel mi vjeruješ, u tri dana
ništa -
bacio u smeće ne znam koliko sati i draftova
i želja.
tražio sam te na kraju
i na pagu
i u pragu
i zagrebu...
otišao sam u jebeni dubai,
nizozemsku,
nigdjezemsku,
i
tvoj stan.
i drugi tvoj stan
i svašta sam radio.
svašta smo radili...
opet sam te prevario.
gledao sam kako me varaš opet i opet
s ljudima koje nisam znao
s ljudima koje sam znao
i s onima koje sam znao jako dobro
svojim najboljim prijateljem
i srbinom mojim bratom
i znaš šta mi se desilo ljubavi
počeo sam te opet mrziti
iz dna duše
i zaključio sam da je ono što sam ti napravio bilo u redu
da je onaj zločin bio u redu
počeo sam zamišljati kako ti to radim opet i opet i opet
i uživati u tome
i zadnjih dana prije nego zaspim
grizao sam se što sam prema tebi bio tako blag
i ona crnina je došla i nije se htjela maknut
sve dok nisam napisao hej
jebena karantena
savjest
i
ljubav i alkohol
i sjećanja…
postaju miks snova i stvarnosti
jesu li sve bili snovi ili …. oboje znamo da ne smijem sada lagati.
u glavi mi odzvanja da mogu pobjeći s paga, od tebe, od srbina i s planete zemlje ako treba
ali ne i od sebe.
noćno kupanje
i glazba
rano jutro
i tvoje suze.
ta je noć bila
dovoljno glasna
da ubije tvoj glas
sutra ujutro
dovoljno glasna
da ubije moj razum.
i nas i sve što smo imali i sve što sam imao
i
moju savjest
moju ljubav.
jesi rekla srbinu i ostalima
za modre
i
grimizne
zmije
na tvom vratu
i
tragove po tvom blijedom
malom tijelu
na rebrima
prsima
i leđima
odmah
kad sam otišao ili sutra ili mjesec kasnije?
što si im rekla kad si pričala o njima
zmijicama
koje je teško sakriti
jesu li pitali zašto se ne kupaš
zašto ti nije vruće
u tom puloveru.
zašto sjediš u sobi
dva tjedna
ne izlaziš
plačeš
ne komuniciraš
zaudaraš
na znoj
krv
gadosti
i suze?
čak i onda
kad su prošle
kad su se zmije povukle u svoje jame
kad je grimizni patuljak nestao
i blijedo je tijelo zasjalo pod mjesecom
ti si i dalje ostala u sobi
šutjela.
ljubavi
kao da je nešto umrlo
povukla si se
i kad su svi otišli
nisi se htjela vratit u zagreb
niko te nije vidio
niko nije znao
zašto je tamo
zašto šuti
zašto je nema
zašto je blijeda
kruno koj si joj kurac napravio
žene su rekle da sam te ubio ljubavi
al ja znam bolje
ja znam da ništa nije 'kao' umrlo u tebi
ubio sam nešto u tebi
jelda
ono što ne vidiš boli jače deset hiljada puta
od svih rana koje sam ti napravio.
plakala si jer si znala
ali nisi mi htjela reći
nisi htjela da te ne ozlijedim
samo zbog njega il nje
nego zbog tebe
zar ne
?
zar nije tako
zar nisi zbog toga ostala na pagu
nevidljiva za mene, zauvijek
kao i taj mali plod
koji je mogao biti
ali nije.
i danas moji drugovi više nisu biseri rasuti po celom svetu već skupljeni na tvom dlanu
plešu i pevaju s tobom na onom balkonu zajedno s mojim bratom srbinom i onim junačkim
sinom kojeg nikad nisam imao prilike upoznati
koliko mu je godina ? ja ne znam ti znaš
ja samo puno sanjam
sanjarim što bi rekli
i nešto povremeno natipkam
i pijem kao zvijer jer
ovdje svira samo tišina i ja čujem vaše glasove kao neki viking koji stoji pred vratima valhale
u koju mu je zauvijek zabranjen ulaz
hej
dosta sranja.
želim ti reći
da mi je postalo s vremenom jasno
zašto mi ne odgovaraš na poruke.
zašto si s njim sretna.
zašto nismo mogli biti zajedno
sretni
i zašto ćeš zauvijek ostati na pagu
s mojim prijateljima
i mojim bratom srbinom
i zašto više nećemo pjevati odvratno dobru glazbu
i zašto
mi se više nikad nećeš javiti s onim hej,
tvojom tako jasnom
tako dragom
a opet
nedvosmislenom porukom
*autor je dramski pisac, student Dramaturgije MA (ADU Zagreb)