Mihovil Rismondo: Sjekira

Sjekira

Mihovil Rismondo 

 

Negdje tamo u Slavoniji ima to jedno selo i u tom selu

Ima ta jedna kuća i u toj kući ima ta jedna baba

I ta baba diže se svako jutro oko 4

I prvo što napravi je da pojede malo sira

Namaže malo paštete na kruh

I tako to

Ona te neke stvari stavi na kruh i pojede, jel

I onda je ona na nogama do 8 navečer

Jer ima puno poslova koje treba napraviti

Jer tamo po selima ima puno toga za obaviti jel

Nahraniti životinje...

Nacijepati drva sjekirom...

Jebi me ako znam šta sve radi.

Al pretpostavljam,

Ja sam na kraju krajeva dečko iz grada koji

U osam ujutro kad se ona diže, dolazim kući iz izlaska.

I ne znam šta sve ima na selu, al se puno radi.

Uglavnom.

 

Kad se vratim kući, povučem se u sobu i ako bog da zaspim

Ako ne

Onda sam budan i ne mogu spavati narednih pet sati

I onda kad zaspim

Spavam do 8 navečer

I kad ustanem obično odem prvo pojesti nešto

U to vrijeme moja majka je već odavno na nogama, recimo ne od 4

Al od 6 ujutro

Napravila je ručak,

A sad i večeru,

Prošetala psa već tri puta,

Pročitala i ocijenila radove svojih učenika

I obavila jedno tri online sastanka, bezbroj poslovnih poziva,

I svega ostaloga

I sad je vrijeme za njeno kreativno djelovanje

Pa slika u dnevnom boravku na stolu

 

I sad dok ona slika

Ja ulazim unutra i tražim hrane i žderem

I onda joj kažem da sam sjeban totalno

I ona mi kaže da je to logično obzirom na vrijeme kad sam ustao

I ja joj kažem da ona to ne razumije totalno i

Kažem joj da sam suicidalan

I slične grozne stvari

I začudo za svaku od tih stvari imam neko jebeno opravdanje

Kao suicidalan sam nepopravljivo,

Nema tu puno razgovora

To su više ko neki moji monolozi usmjereni prema njoj

A ona mi onda kaže da postoji to jedno polumitološko biće u

Jednoj izgubljenoj Slavoniji

U selu

Gdje žive vile i patuljci,

A to biće zove se baba

I ta baba diže se u četiri ujutro

Svaki dan

 

Da namaže paštete na kruh

Da pojede malo sira

I da se spremi za radni dan koji će trajati do osam sati navečer

Tokom kojeg će hraniti životinje

Musti krave

I cijepati drva sjekirom

Zalijevati cvijeće

I uređivati vrt

Brati plodove sa stabala

Povaditi nešto krumpira iz zemlje

I

Sad ja koji sam se zalijevao alkoholom do osam ujutro, koji sam se uneređivao i potukao jedno dvaput u toj noći,

Slušam majku kako priča da bi trebao otić na selo

I vidjet šta je pravi život

A ne ovako

Kad mi je hrana uvijek spremna

Frižider pun

Kad dobivam džeparac i sve od nje

Kad me ona skuplja autom u sitne noćne sate

Kad je ona uvijek tu za mene

A ja si onda obično mislim kako bi bilo dobro otići na to selo

I kako bi volio otići na to selo

I onda se probuditi to jedno jutro u 4

Namazat paštete na kruh i pojest malo sira

Pa otić cijepat drva s onom sjekirom,

Pa radit sve te poslove oko životinja,

Brat cvijeće i vadit krumpire i uređivat vrt,

Bavit se sa životinjama i svim ostalim,

Ne znam s čim sve, jebi me ako znam

Ja sam dečko iz grada i ne znam što sve se na selu radi,

Al znam da bi volio otić na to selo da si

Zakucam onu debelu sjekiru za drva u frontalni korteks.